-PRIREDIO: VOJIN PERUNIČIĆ
Istoričari su samu Borodinsku bitku opisali po minutima. To je jedna od onih bitaka u svjetskoj istoriji, kad su protivnici cijenili jedan drugog, demonstrirajući masovni heroizam. Snage su bile približno izjednačene. Mnogi podaci pokazuju da su Rusi imali od 120 do 130 hiljada ljudi, a Francuzi od 124 do 135 hiljada. Prvi puščani metak je opaljen u sam osvit zore 26. avgusta (7. septembra), a poslednji kad je pao prvi mrak. Mnogi položaji su više puta prelazili iz jednih ruku u druge. Ako imamo u vidu značaj bitke, ni na jednoj strani nije bilo mnogo zarobljenih, otprilike oko hiljadu boraca, što govori koliko je borba bila žestoka. U bici nije bilo pobjednika. Obje strane su mogle da smatraju sebe pobjednikom, a tako isto da su i poražene.
Vojskovođe, i Napoleon i Kutuzov, kad su saznali za gubitke, oba su pali u depresiju. Rusi su izgubili pola armije i u toku noći su napustili položaje, tj. ponovo odstupili. Francuzi su izgubili oko 30 hiljada boraca i 49 najboljih svojih generala. Prema podacima inspektora Glavnog štaba Velike armije Denjea, 10 generala je ubijeno, a 39 ranjeno.
Međutim, navode se i druge brojke. Horacije Vernet u svojoj knjizi „Istorija o Napoleonu“, koja je izdata u Rusiji 1842. godine, piše:
„Gubici u ljudstvu u toku same Borodinske bitke na ruskoj strani kreću se od 57 do 58 hiljada ubijenih i ranjenih, a na strani Francuza do 50 hiljada, među njima i 43 generala. U ovoj bici Francuzi su se borili kako se moglo i očekivati od jedne izvanredno organizovane armije, ali je sreća izdala svog ljubimca, Rusi su ostali nepobijeđeni. Ne shvatajući zašto Napoleon nije pobijedio, koji je imao armiju i koja je za 50 hiljada boraca bila veća od ruskih snaga, Francuzi pokušavaju da objasne i opravdaju raznim pretpostavkama“.
Te „pretpostavke“ su dobro poznate, počinjući od čuvene Napoleonove prehlade i završavajući kritikama nekih francuskih istoričara, upućenim na adresu Korzikanca, da se on pod Moskvom nije osjećao vojskovođom koliko imperatorom i zbog toga mu je smanjena genijalnost vojskovođe. Svi ovi argumenti su površni, pa je čak i smiješno da se oni osporavaju. Napoleonovoj prehladi Rusi mogu da suprotstave staračku iznemoglost Kutuzova, ili da podsjete na poznate istorijske činjenice da je Korzikanac ostajao na visini svoje genijalnosti čak i kad je bio ranjen. Što se tiče čuvene izjave maršala Neja, koji je tobože poslije Borodinske bitke izrekao da je Napoleon ogrnut carskim ogrtačem prestao da bude general, a tu izjavu je opovrgao sam Bonaparta, izvojevavši još dosta sjajnih pobjeda u Evropi poslije pohoda na Moskvu.
Nema potrebe tražiti besmislena objašnjenja tamo gdje je sve tako očigledno, Francuzi su se sjajno borili na Borodinu, ali ni Rusi nijesu bili gori od njih. Često su kritikovali Napoleona da se nije odvažio da u toku bitke uvede svoju poslednju rezervu – staru gardu. „Svjetska istorija ratova“ rezonski objašnjava:
„Francuski vojskovođa je uvodio gardu u boj uvijek u poslednjem momentu, kad su druge jedinice već bile pripremile pobjedu... Ovdje, procjenjujući situaciju, on nije vidio znakove pobjede i zato nije rizikovao da uvede u bitku svoju poslednju rezervu“.
Napoleon je lično ovako govorio o Borodinu:
„Od pedeset bitaka, koje sam ja vodio, u bici pod Moskvom je pokazano najviše junaštvo, a ostvaren najmanji uspjeh... Bitka na Borodinu je bila jedna od onih, u kojoj su uloženi nevjerovatni napori, a dobijeni krajnje nezadovoljavajući rezultati“.
U izvještaju, koji je Kutuzov poslao caru, raportirano je tako što se bitka „završila tako, da neprijatelj nije zauzeo nigdje ni pedalj zemlje“, ali imajući u vidu ogromne gubitke, on je morao da naredi da se povuku sa zauzetih položaja. Izvještaj Kutuzova su primili u Peterburgu kao izvještaj o pobjedi. Kutuzov je bio unaprijeđen u general-feldmaršala i nagrađen povećom sumom novca, a Barklej za pokazanu hrabrost u bici nagrađen je Krstom Svetog Georgija drugoga reda. Međutim, već sledeća vijest, koja je stigla sa ratnog poprišta, proizvela je efekat hladnog tuša, Moskva je predata bez borbe.
(NASTAVIĆE SE)